Molitva Kristu, Sinu poslušnomu do smrti, smrti na križu (Fil 2,5-11)

Gospodine Isuse, preko apostola Pavla tražiš  da u nama
bude tvoja misao i tvoj osjećaj (Fil 2,5), da naše srce bude
onakvo kakvo je tvoje Srce – Srce Sina Božjega koji je radi nas
ljudi postao sluga.

Gospodine Isuse Kriste, Ti si Bogu jednak. Ti si Bog. Sam si rekao: „Otac
i ja jedno smo“ (Iv 10,30).

Na početku su prvi ljudi stvoreni na sliku Božju. I u njima
je svojevrstan Božji lik. Ali oni su nasjeli zavođenju i htjeli
su biti kao Bog, htjeli su biti „bogovi“. Ti si, Gospodine Isuse,
išao upravo u suprotnom smjeru i ispravio si veliki lom koji je nastao.
Ti se odričeš božanskog prijestolja. Ostavljaš „lik“ Boga
i uzimaš „lik“ sluge Božjega (Fil 2,6s).

Poput starozavjetnog sluge Gospodnjega Mojsija, s kojim je Bog razgovarao
licem u lice, poslušan si do smrti. On je dobio posljednju zapovijed
da se uspne na brdo i ondje umre i to je poslušno učinio (Pnz
32,50). A ti si, Gospodine, učinio bitan korak dalje. Prihvatio si sramotnu
smrt na križu koja prema Zakonu znači prokletstvo (Pnz 21,23).
Uzimaš na sebe prokletstvo umjesto nas.

Dragovoljno si prihvatio poslanje, Isuse. Sama sebe si oplijenio, lišio
si se božanske uzvišenosti i dostojanstva, sama si sebe ponizio
(Fil 2,7.8).

Svojim poniženjem, Gospodine, došao si i do čudesnih
plodova. Za razliku od graditelja babilonske kule koji se dadoše na
silan pothvat kako bi sebi pribavili ime (Post 11,4), tebi Bog dariva ime.
Daje ti ime nad svakim imenom (Fil 2,9).

Kao što si sama sebe, Gospodine Isuse, do kraja snizio i spustio,
učinio se neznatnim, tako te Bog uzvisuje iznad svega. Tvoja proslava
vrijedi i za božanski prostor – ti i u nebu zavrjeđuješ klanjanje.
Tvoja proslava vrijedi i za ljudski prostor – za čovjeka zemljanina,
a i za podzemni svijet – za prostor pokojnih (Fil 2,10).

Svaki će jezik priznati da si ti Gospodin, Isuse. Svi ljudi trebaju
doći do čudesnog znanja do kojeg je Pavao došao u osobnom
susretu s tobom: Ti si Gospodin –  Kyrios, Adonaj (Fil
2,11).