Na AMDG objavljeni su materijali s nastave:
Biblija - Stari zavjet: pregled predavanja o Knjizi o Sucima, prikaz o Debori, Gideonu i Samsonu.
Quaestiones selectae V.T. pregled rasprave o Jošafatu, o Ezekiji, o Izebeli i o kralju Jošiji.
Biblijska teologija 2 na FER-u - Kušnja u pustinji. Vjera i nevjera na putu u slobodu (Izl 32 u kontekstu) * Lik Arona i svećenički poziv danas .ppt / .pdf * Sudbonosna pustinja * Mojsijeva druga prilika * Aron, brat Mojsijev * Aron, svećenik * Aron u obiteljskom sukobu (Br 12)
Izborni predmet iz Biblije SZ na FFDI pregled o Kralju Jošiji.
Na školi Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica -Hošea, Amos, Mihej .ppt * .pdf - Imenom zazvan * U napetosti između institucije i karizme * Mihej - teolog Ostatka
četvrtak, 10. studenoga 2011.
nedjelja, 30. listopada 2011.
Vođa naš (31. nedjelja A)
(uvod:)
Slušamo riječi, slavimo
Kristovu žrtvu, molimo… Tako nam se duša krijepi i prikuplja nove snage za
život. Ako osjećamo u sebi naravnu želju da budemo prvi (usp. Mt 23,6), evo
prigode da se još jednom pridružimo jedinomu Učitelju našem, Isusu. Tko s njime
trpi, s njim je i proslavljen. Ako od naravi vruće želimo pokazati se i biti
viđeni (usp. Mt 23,5), evo divne prilike! Zaustavit ću se, smiriti srce
uznemireno pred jednim Ocem našim, onim na nebesima (Mal 2,10; Mt 23,9). On će
s ljubavlju promotriti, on jedini s punim će priznanjem pogledati i prihvatiti
tko sam i što sam.
Jedna
dobra majka jest poput jesenskoga sunce koje nas razniježi svojom prodornom
vedrinom i sjajem. Majka svu toplinu svojega srca dariva djetetu da ono može
živjeti i rasti. Majka ljubi svoje dijete, ma i dušu bi za nj dala! S takvom je
ljubavlju Pavao sa svojim suradnicima bio među Solunjanima, toliko ih je
zavolio (1 Sol 2,8) . Stoga su oni mogli osjetiti da je Pavlovo propovijedanje
uistinu poruka Božja – Božja, a ne tek ljudska riječ (1 Sol 2,13). Zna Pavao da
je Bog veliki kralj (Mal 1,14), zna izučeni pismoznanac kako već prorok
Malahija piše o svetosti Božjega imena među svim narodima pa on zdušno kreće
preko granica izabranoga, židovskoga roda da postane Apostol pogana – Apostol
naroda. Davno je uspostavljena božanska želja da Gospodnje ime bude
proslavljeno među narodima.
Dok
se čitaju ozbiljne Kristove riječi o pismoznancima i farizejima koji zasjedoše
na Mojsijevu stolicu, svećenik zapravo ne treba propovijedati svojim
slušateljima, nego samomu sebi. Svećenike Gospodin opominje (Mal 2,1). Važno mu
je što su svećenici k srcu uzeli (2,2). Do čega im je stalo? Pogrešno postupaju
ako se dovedu do toga da ih preziru u narodu (2,9). U onome koji je po svojoj struci
pismoznanac, zadužen za proučavanje i prenošenje zapisane Božje pouke za život
i Kristove radosne vijesti o Bogu ljubavi, posebno će odjeknuti evanđeoska
upozorenja o onima koji vežu i ljudima na ramena stavljaju težak teret, a sami
ne žele ni prstom ga pokrenuti (Mt 23,4). Krist Isus, dubinski poznavatelj
čovjeka želi spasiti od kobnog rascijepa između riječi i djela, između onoga
što govorimo i onoga što činimo. Ta bolesna duhovna šizofrenija nužno vodi u
propast.
Isus
je dobro znao što je u čovjeku (Iv 2,24) pa mu je znana naša iskonska sklonost
da "pravimo teatar" – na to upućuje evanđeoski tekst kad piše da
pismoznanci i farizeji čine svoja djela zato "da ih ljudi vide" (θεαθνηναι Mt 23,5). Cilj im je da budu
"na sceni". Gospodin Isus oslobađa od te razorne želje. On sam skidao
je terete ljudima (usp. Mt 23,4). Koliko ih ima koje je doslovce uspravio i
izliječio ih od njihove zgrbljenosti, usahnulosti i uzetosti, uklanjajući teret
fizičke bolesti!? Koliko ih je snagom njegove riječi primilo Božje oproštenje,
pa im je duša predahnula od mučne grižnje savjesti, od preteškoga tereta
grijeha?! Gospodin Isus činio je što je naučavao i ostaje spasonosni uzor
sklada između riječi i djela.
Danas
slavimo zajedničkoga Oca na nebesima, jednoga Boga, onu njegovu stvarateljsku ljubav
i moć kojom nam daje da jesmo. Naš je Stvoritelj. Na nebesima je, skrovit, kao
najmanji poslužitelj, premda je objektivno najveći i beskrajno velik. Uzdižemo
danas dušu i pogled prema jedinomu našem Rabiju, velikom i svetom Gospodinu –
Isusu. On je sam na svoja pleća natovario teško breme naših grijeha. Križ je
njegov naša ljudska odluka da ga odbacimo. U nedjelju mu – njemu istome – kličemo
kao slavnom Sinu velikoga kralja Davida, od njega očekujemo kraljevanje, a u
petak već s pjenom na usnama i krvožedni u duši urlat ćemo: Raspni, rasni ga!
Ukloni, smakni!
Vječni
Božji Sin ponizio se i sama sebe učinio nejakim, nježnim djetetom (νεπιος 1 Sol 2,7). Postao je ranjiv
i smrtan čovjek radi nas. Snizio se na Posljednjoj večeri doslovce do zemlje da
bude sluga koji pere noge (Iv 13,5). Ostao je poslušan do smrti na križu – kako
će sažeti sv. Pavao (Fil 2,7). I baš ga je stoga Bog uzvisio. Zato je u njemu
velebno i slavno Božje ime – ono o kojemu Malahija piše (1,14; 2,2).
U
krizi Crkve i naroda, dok kvazi-religiozni fanatizam zove na teror, a Europska
se Unija razjedinjuje na "euro" i "ne-euro", evo nas da se
iznova orijentiramo i upravimo svoj pogled i svoje korake za jednim, jedinim
pravim vođom koji nam je sam ponudio: "Dođi, slijedi me!". To je
Krist, Mesija – Pomazanik Božji. Pred njim nam postaje jasno da nam je svima
jedan Otac, onaj nebesima (usp. Mal 2,10; Mt 23,9), a svi smo mi braća (Mt
23,8). Pred njim sami sebe proročkim riječima danas iskreno i žudno pitamo:
Zašto smo onda jedan drugome nevjerni? Zašto skrvnimo sveti Savez otaca? (Mal
2,10)
S
pravom promišljamo je li nam zdrav orijentir ikad bio potrebniji. Jesmo li ikad
bili neodlučniji i zbunjeniji? I oni najoštriji i hrabri pitaju se danas: Što
sad? Kako dalje? A sveti Božji Pomazanik nudi nam savršeno ogledalo, svjetli
putokaz! U župnoj crkvi Bezgjrešnoga Srca Marijina koja je naširoko postala
popularna po Cenakulu na prvu subotu u mjesecu, nastaje predivan, dragocjen
mozaik. Čudesne ruke brata isusovca Zdenka Vidovića iz malih kamenčića tvore
veliku umjetninu. Ondje se s jedne strane vidi kako Isus već kao dječak uzdiže
pogled k nebu i prihvaća sudbinu janjeta, bit će Jaganjac Božji. S druge strane
oltara raspelo svjedoči kako je ljubio do kraja i posvjedočio da je križ – ne
prokletstvo – nego plodan put! Slavni Krist Pantokrator – Svevladar – visoko
gore, ponad oltar pokazuje gdje je cilj: Božja proslava. Ne tek omiljenost i
glasovitost, ne tek prevrtljivo ljudsko klicanje, nego važnost koju sam Bog ima
i daje, slava koja ostaje. To je sveto ogledalo. To je Vođa naš koji zove:
"Idi za mnom!"
(molitva
poslije pričesti:)
Došao si, Gospodine. Obnavljaš
svoj sveti Savez sa mnom.
Hvalim te danas, jer ti
si uzeo težak teret mojega grijeha.
Tebe zazivam jer za tobom
želim ići. Budi moj životni voditelj, moj pravi i jedini vođa.
Isuse, danas ti opet
obećavam svoju vjernost. Ti si moj veliki i sveti Učitelj, moj Rabbi, moj Isus.
četvrtak, 20. listopada 2011.
U Quaestiones selectae V.T. nov je pregled rasprave o poimanju Božjega naroda u Petoknjižju (.ppt) te o Konstituiranju naroda, prijenosu vlasti i o problematičnom prvom kralju Abimeleku (.ppt).
Za Biblijsku teologiju 2 na FER-u dodani su pregled s predavanja te materijali o Izaku i Jakovljevu obiteljskom dijalogu.
Na izbornom predmetu iz Biblije SZ na FFDI evo pregleda (.ppt).
Na školi Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica dostupan je pregled sa posljednjeg predavanja te studija o Iliji i Izaiji.
Popravljeni su pogrešni datumi i vrijeme kod Biblija SZ na FFDI i ondje su današnji materijali.
Blagoslovljen i nadahnut studij Riječi!
Ženski likovi u Svetom pismu
- Mirjam: Mirjam - proročica
- Izebela: Poganka i tiranica * (.ppt)
-
NOVOZAVJETNE ŽENE
- Siromašna udovica
- Petrova punica
- Dvije sestre
- Grešnica na gozbi
- Preljubnica
- Mudre i lude djevice
- Nadstojnikova kći
- Kanaanka
- Marta
- Marija Magdalena;
- Lidija
- (Neka žena)
Plodonosan zavjet majke Ane (1 Sam 1s)
Zavjet koji Ana polaže zavjet je žene "srca natmurena, rastužena", kako njezin životni drug Elkana primjećuje (1 Sam 1,8), i "duše ogorčene", kako biblijski opis prikazuje (1,10). Žena je to koja gorko plače, plače i plače (1,7.8.10), pritisnuta i opterećena duha, ispunjena obiljem muke i jada, kako sama svjedoči (1,15). Nesretna ne samo u duši, nego i u tijelu, trpi od tipičnih psihosomatskih simptomima. Od muke ne može jesti, od produžena plača lice ima posljedice, zacijelo je izbrazdano suzama. Poremećaj je i to što ne govori. Nema nijedne njezine riječi, samo suze.
Biblija razotkriva i etiologiju – postanak njezine muke. Već kod prva Anina spomena jasno je da ima suparnicu; odmah se navodi i to da je Ana neplodna (1 Sam 1,2) i bez prikrivanja Pismo ističe da je zatvorenost njezine utrobe Božje djelo (1,5.6). Po sebi ne može ispuniti prve Božje zapovijedi o rađanju, pa zacijelo sama osjeća odsutnost Božjega blagoslova, a još k tome njezina je suparnica zbog toga vrijeđa (1,6.7– suparnica koja svojim ponašanjem ne stječe nikakvu budućnost u povijesti Božjega naroda). Zavjetovanici Ani pobožan muž, koji je ljubi i vidi njezino stanje, ne može ni biranim zalogajima (hebr. "osobit obrok" 1,5) ni svojom vlastitom osobom pružiti utjehe (1,8). Čežnja za majčinstvom duboka je i snažna. Dok svi slave na gozbi pred svetištem ona se povlači (1,9). Odlazi pred Gospodina.
Velika je pouka i ugodna utjeha u tome što je Anin zavjet uronjen u molitvu (1,10). To su njezine neposredne riječi Bogu. Silan je to korak naprijed prisjetimo li se Jakovljeva zavjeta. Njezina je molitva dugačka – potvrđuje biblijski opis (1,12) i svjedoči Ana naknadno (r. 16). Njezin zavjet uronjen je u tihu molitvu u srcu kod koje su se samo usne pomicale (r. 13), molitvu koja bijaše izlijevanje vlastite duše pred Gospodinom (r. 15). Molitva je to koje se nakon više godina i ona i svećenik Eli prisjećaju (r. 26).
Važnu podlogu i pozitivne okolnosti za dobro zavjetovanje Ani pružaju religijska redovitost, prakticiranje vjere. Ana je u zajednici u kojoj pobožni muž Elkana – svjedoči opis od početka (1,3) – redovito sa svima svojima hodočasti u svetište, klanja se (usp. 1,19.28), prinosi žrtve (usp. 2,19). Sveto pismo trostrukim ponavljanjem osobito kao kontekst polaganja i ispunjenja zavjeta postavlja klanjanje Bogu (1,3.19.28).
Plodovi Anina zavjetovanja višestruki su. Sveti tekst ističe njezino novo lice; psihosomatski simptomi nadvladani su. Ona sada može jesti, lice joj nije kao prije (1,18). Nakon zavjeta Bog uslišava njezinu molitvu. Molila je "sjeti me se" (1,11), a Pismo potom potvrđuje: "Gospodin je se sjetio" (1,19). Molila je sina (1,11) i dobila je sina (1,20) koji je u središtu njezina zavjeta.
Neposredni je plod njezina zavjetovanja sposobnost razgovora, uspostavljanje komunikacije. Prije nema ni jedne njezine riječi. Nakon što je položila zavjet, Ana razgovara sa svećenikom Elijem. Kadra je, iznošenjem istine, obraniti se (1 Sam 1,15.16). Premda je uvredljivo i grubo optužena od osobe koja je religiozni autoritet i vlast ona, navikla na redovite uvrede, sada se uspješno brani. Postiže štoviše njegov zagovor (1,17). Ana nakon zavjetovanja razgovara i s mužem. Izriče svoju želju i nakanu (r. 22) i, gle, odmah nailazi na odobrenje (r. 23). Neće ići na hodočašće dokle god sina na prsima hrani. Nakon zavjeta Ana je došla do zadivljujuće samostalnosti. Donosi svoje odluke i nije više zarobljena i utopljena u diktat mase. Ona daje ime sinu i tumači ga (1,20). U zajednici u kojoj i prije i sada živi postaje subjekt, priznata kao osoba.
U idućem stupnju jasno je da nakon zavjeta majka Ana postaje i voditeljicom te iste zajednice. Kad naime sljedeći put idu na hodočašće – Pismo opisuje – ona je na vodećem položaju: ona uzima sina i sve što je potrebno, ona ga vodi u svetište (1,24) i ona govori svećeniku (r. 26.27).
Anino ispunjenje zavjeta bitan je napredak, korekcija i blagotvorna pouka s obzirom na Abrahama u času kada u svojem primordijalnom shvaćanju u prvi mah poseže za nožem da zakolje sina, nakon što ga je svezao i položio na oltar kao žrtvenu životinju (Post 22,10). Samuelu majka ne ugrožava život, ne odbacuje ga i ne prezire, ne ostavlja njegovoj sudbini, nego mu naprotiv – kako Pismo svjedoči – iz godine u godinu donosi odjeću (2,19). Dijete raste, majka prati. Njegov razvoj nije zaustavljen i dokinut. Dapače – sveti tekst ističe i ponavlja da je Samuel rastao, bivao sve veći i veći čovjek – kod Boga i kod ljudi (2,21.26).
I ispunjenje zavjeta ima svoje nove plodove. Ana, kako je znano, postaje univerzalna moliteljica koja nipošto više nije skučena na osobnu povijest i problematiku. Samo u jednom retku svoga hvalospjeva ona spominje nerotkinju koja sada rađa (2,5). Ana u svojim širokim vidicima sada gleda na Boga koji ima vlast nad krugom zemaljskim (2,8) i nad pravednošću cjelokupne strukture društva. Njezina tema sada su lukovi junaka koji se lome (2,4) i kralj, pomazanik Gospodnji (r. 10). Ispunivši zavjet Ana postaje osim toga eminentna navjestiteljica uskrsnuća kad s najoštrijom preciznošću govori kako Bog mrtve oživljuje i izvodi čovjeka iz grobne jame (2,6). Ima li u cijelom SZ tako precizne slike i najave Kristova uskrsnuća?
Ana i Elkana, napokon, nakon njezina zavjeta zarađuju svećenički blagoslov za cijelu svoju zajednicu i za podmladak koji će doći (2,20).
četvrtak, 13. listopada 2011.

U rubrici za glavni predmet FFDI - Rp 5100 Biblija SZ pregled je današnjega predavanja.
Dostupni su pregledi prvih predavanja iz SZ na Konferencijskoj školi za redovnice
Otvorena je tablica za Izborni predmet na FFDI iz Biblije SZ. Ondje su prvi materijali.
Ispravljeni su linkovi na FTI - Quaestiones selectae tako da je sada pregled predavanja dostupan.
Blagoslovljen studij Riječi!
ponedjeljak, 10. listopada 2011.
Vjera i politika u Starom zavjetu
Na AMDG otvorena je nova stranica za nastavu iz kolegija Quaestiones selectae Veteris Testamenti na Teološkom studiju FTI.
Ondje se može naći prva studija o vjeri i politici u Starom zavjetu koja govori o Abrahamu: Abrahamov put u Post 14
Ondje se može naći prva studija o vjeri i politici u Starom zavjetu koja govori o Abrahamu: Abrahamov put u Post 14
nedjelja, 9. listopada 2011.
Za 28. nedjelju (A)
Sve je pripravljeno
Kad smo slomljeni i na
kraju snaga, naš Bog nam nudi nov početak. Kad treperimo od očekivanja
i velikih želja, on nas vodi naprijed u Obećanu zemlju, na visoku goru,
na gozbu spasenja. Krenimo vedro i hrabro s Apostolovim osjećajem: "Sve
mogu u onome koji me jača" (Fil 3,14).
Kako je divno znati da se
dobri Otac brine. Pravi je užitak kraljevu sinu iz Evanđelja što otac
pripravlja svadbu (usp. Mt 22,1-14). Otac je taj koji šalje sluge
jedanput, pa opet, drugi put. S puno truda ipak nalazi uzvanike. On
daje junce i tovljenike i sprema svečan objed. Kad otac priopćuje: "Sve
je pripravljeno", nije li to utješna vijest ponajprije za sina koji je
sav u očekivanju?
Evo što je Crkva: sazvani gosti Oca
Kralja na okupu. Gospodin sprema svim narodima gozbu na gori kako je
davno prorok navijestio (Iz 25,6). Ali treba se uspeti. Kralj šalje
sluge, ali neki od uzvanika ne htjedoše doći. Drugi opet poručuju -
kako bismo to danas rekli: "Nemam vremena!" Nije lako ući u svečanu
dvoranu. Ako smo siroti i jadni, praznih ruku i zapravo nedostojni
pozvia, moramo najprije primiti na dar svadbeno ruho.
Kršćanin je
poslan svjedočiti o neprocjenjivoj vrijednosti prijateljstva s Bogom.
Želimo biti potpora jedni drugimau otkrivanju i kreiranju smisla u
osobnom životu. Nije riječ samo o karijeri i ispunjenju zadaće, nego o
velikom Božjem obećanju da će "uništiti smrt zasvagda i otrti suzu sa
svakoga lica" (Iz 25,8).
Kristov poslanik dolazi kao jedan od
kraljevih slugu iz Evanđelja. U opasnosti je da ljudi neće mariti. Neki
poslanici iz evanđeoske pouke bili su čak zlostavljani i ubijeni. Ali
vjerno srce zna kome je povjerovalo. Uzda se da će - riječima Pavlovim
- Bog ispuniti svaku potrebu onako veličanstveno kako samo on to može u
svojem božanskom bogatstvu (usp. Fil 4,19). Krist je objavio ljepote i
izazove života u Duhu. I nas šalje: Idite i svjedočite jedni drugima o
dragocjenostima šutnje, o skrivneoj moći sabranosti i molitve, o
blagodati sakramenta pomirenja, o zajedništvu s Bogom. Upozoravajte
jedni druge vlastitim primjerom kako je važno prepoznati i stvarati
prave vrijednosti koje vode u život. Budite živi dokaz da se isplati
odazvati se!
Otac je taj koji poduzima riskantan pothvat. Premda
još nije osigurao goste, već je spremio gozbu. "Svadba je, evo,
pripravljena!" - proglašava. Kralj je taj koji preuzima na se velik
rizik. Sve je pripravljeno, a hoće li tko doći?
U trećem
tisušljeću kršćanstva s pouzadanjem upravljamo zajednički pogled na
Goru Gospodnju. S čežnjom očekujemo da će Bog raskinuti zastor grijeha
koji nas tišti (usp. Iz 25,7), da će raskinuti spone opačine, boli i
nepravde. Usrdno molimo da izvori zla budu utopljeni i zagušeni
preobilnim potocima Gospodnje milosti.
p. Niko Bilić SJ
Vjeruj i živi, FTI, Zagreb, 2001.
Vjeruj i živi, FTI, Zagreb, 2001.
subota, 8. listopada 2011.
Nov pokušaj
Evo blog uz www.ffdi.unizg.hr/amdg - nov pokušaj da Sveto pismo učinimo dostupnim i poželjnim. Biblija je poticaj, nadahnuće, radost i utjeha, ali i obveza svih nas: Riječ Božja, tiha i snažna, gromoglasna i blaga!
Na AMDG je objavljena studija o blagoslovu kao čovjekovu poslanju u prvim biblijskim poglavljima: Blagoslov - dan i zadan
Objavljen je i pregled prvih ovogodišnjih predavanja iz Biblije SZ na FFDI: Biblija SZ (2011./12.)
Na AMDG je objavljena studija o blagoslovu kao čovjekovu poslanju u prvim biblijskim poglavljima: Blagoslov - dan i zadan
Objavljen je i pregled prvih ovogodišnjih predavanja iz Biblije SZ na FFDI: Biblija SZ (2011./12.)
Pretplati se na:
Postovi (Atom)