nedjelja, 27. listopada 2019.

Farizej i carinik (Lk 18,9–14)


James Jacques Joseph Tissot:
The Pharisee and the Publican, 1894.

Jedan savjesni farizej i jedan grješni carinik dolaze u hram. Naše simpatije možda po navici staju na stranu skrušenoga i raskajanoga grješnika. Evanđelje nas uči da ponizna molitva dolazi do Boga, a Bog daje vijenac pravednosti. Sirah reče: tko je sav jadan, dobrohotno će biti uslišan.

Farizej je uspravno stao u kući molitve. Čuvao je svoje dostojanstvo pa je priopćivao svoju molitvu Bogu tek u sebi, u mislima. Ne moraju to drugi čuti. Za razliku od njega, carinik se ne usudi prići. Pogled mu je spušten. Svoju molitvu izgovara da se može čuti, zacijelo ustrajno i više puta: »Bože, budi milostiv«. Od carinika smo i mi naučili moliti. Kada kod pokajničkoga čina u svetoj misi govorimo »moj grijeh«, i mi se udaramo u prsa i to ponavljamo.

Pa ipak, Isus ne prezire i ne odbacuje farizeje. Nije podigao zid ignoriranja i mržnje kojim se mi ograđujemo kada s nekim ne želimo imati posla. Ne izbjegava ih. Evanđelje nam jasno kaže: ovoga puta Isus ne govori svojim odabranim učenicima ili svemu mnoštvu. Obraća se upravo onima koji se pouzdavahu u sebe, a druge podcjenjivahu. Poklanja im pozornost. Eto, i onima koji misle da su pravedni upućuje svoju riječ, premda mi držimo da su vrijedni osude i da nisu u pravu.

Evanđeoski nauk uzdrmava naš uhodani način mišljenja i osjećanja. Kristu su Gospodinu njegovi vlastiti suradnici, kojima je poklonio svoje veliko povjerenje, stali na put. Kao recimo Petar koji ga je pokušao zaustaviti ili Juda koji ga predaje svećeničkim glavarima. Koliko puta i mi slične stvari doživimo. Pa ipak, Isus uspijeva ispuniti Očevo poslanje, dolazi do križa, i do Uskrsa.

Kada bolje pogledamo, zapravo smo i mi sretni, zajedno s farizejem, ako smo slobodni od grabeža, nepravdi, iznevjerene ljubavi. Dobro je ako nas pristaše ne napuste kao obraćenoga farizeja, apostola Pavla za njegove prve obrane. I mi kažemo: Bogu hvala, ako toga nema. I takva je molitva u redu. Još više nas može zbuniti kada u izvorniku farizejeve molitve nađemo riječ ευχαριστ euharistó – Bože, zahvaljujem ti.

Ne trebaju zdravi liječnika nego bolesni. Krist Gospodin ne spašava pravednike nego grješnike. Kada bi Isus računao samo na idealne, savršene, bezgrješne, brzo bi korablja Kristova na bujicama stoljeća ostala pusta. Spasenje ostaje tajna, Božji dar. Sudac je Gospodin.

Farizej predstavlja uvjerena pobožnika. Prije je bilo tako. Starozavjetni psalmist odvažno moli: Iskušaj me (Ps 26,2)! Stavi me na probu da se pokaže moja vrijednost! Novost donosi Isus. Novi zavjet okreće molitveni stav. U Očenašu molimo kao zajednica i molimo drukčije: Ne iskušavaj nas! Ne isprobavaj naše sile, ne uvedi nas u napast! Ti dobro znaš da smo slabi, a i mi to znamo. S tobom možda možemo tu i tamo neku sitnicu učiniti, ali bez tebe ne možemo ništa.

Vidi: Kako pristupiti Bogu

Nema komentara:

Objavi komentar