Poznajemo mi Kristovu ruku. Duge je godine poslušno slijedila ruku šutljiva tesara Josipa u Nazaretu. Milosrdno, snažno pridigla je Petrovu punicu iz groznice, i Jairovu kćerkicu iz smrtne bolesti. Ljubazno se spuštala na slijepe oči da im dadne vid, blago je se polagala na djecu da ih blagoslovi. Razlomila je kruh da nahrani mnoštvo. Bit će položena na drvo križa, čavlom probijena – ruka Krista raspetoga o kojemu Pavao piše (1 Kor 1,23), da nakon tri dana – ta ista ruka – s proslavljenom ranom zasjaji pred učenicima i donese im radost i mir. A danas, eto pred nama Kristove ruke neuobičajene, iznenađujuće! Bič je u Isusovoj ruci. Bog izrijetka svoju silu neposredno pokazuje, ali to onda djeluje.
Ilijina vatra i Krstiteljeva oštrina bljesnuše u posvećenim dvorima Doma Božjega. Dobro Ivan reče: Evo sjekire koja je već položena na drvo koje ne daje dobar plod (Mt 3,10). Proročke prijetnje vidljivo se ostvaruju. Božja ljubomora i kazna nije samo prazna riječ nego opipljivo djelo.
Gospodin Isus primjerom pokazuje kako treba korjenito postupiti, bez okolišanja i izmotavanja kad je riječ o svetinji na kojoj počiva sav čovjekov život. Dosta je trgovanja i pogađanja s Bogom!
Jaganjac Božji kojeg je pravo Krstitelj prepoznao pripravlja, evo, pravu žrtvu, staru dokida. Ne vrijede više volovi i ovce, golubovi i novčići. Stari zakon žrtvi novoj sad se evo uklanja usred Očeva doma.
Sebe Bogu daj, ne nešto od svojega! Poput udovice-sirotice sav svoj život daj za žrtvu Gospodinu! Ako svoju krv – koja ti je život – Bogu ne posvetiš, zaludu ti poze i fraze, fine navike i birane riječi, sveta mjesta i pobožni običaji.
Isus jasno već daje do znanja da je riječ o tijelu i krvi – o čovjeku samom. Hram njegova tijela razorit će isti ovi koji se sada čude i sablažnjavaju. Hram presvetoga tijela Kristova bit će položen na križ da nakon tri dana bude čudesno podignut. Ista je radikalnost biča u ruci Isusovoj i Duha Očeva koji mu daje da ustane od mrtvih.
Dobro je Isus znao što je u čovjeku jer je čovjekom postao. Zna on kako je u nama trgovanje s Bogom. Izmotavam se i hodim linijom manjega otpora. Najradije žrtvujem nešto drugo, ili još gore drugoga, a ne svoje i sebe, misleći da tako služim Bogu. Zato je potreban bič u Isusovoj ruci.
Same Kristove riječi o hramu koji se podiže za tri dana zlotvor će uzeti za svoje lažno svjedočenje. A zapovijed od početka jasno veli: ne svjedoči lažno na bližnjega svoga! Zato je dragocjen bič u Isusovoj ruci.
Dobro je Isus znao za naše lažne slike i privide kojima hranimo svoju maštu. Zna on kako pravimo idole od svojih izvitoperenih hirova, klanjamo se i služimo im. Svojim žudnjama i strastima, prijevarnom ljubavlju razaramo brak i obitelj umjesto da ih gradimo i brižljivo štitimo. Ubijamo nerođene i ostarjele umjesto da ih s poštovanjem primamo i skrbimo za njih. Upotrijebit ćemo svu dovitljivost i sofisticirane metode da prekršimo 7. i 10. zapovijed, a one i dalje neugasivom svjetiljkom naznačuju: ne ukradi, ni ne poželi ono što pripada bližnjemu! Zato je spasonosan bič u Isusovoj ruci da zaustavi ropstvo i svojom pashom dadne slobodu.
Nakon čudesne svadbe u Kani učenici Isusovi su povjerovali Isusu, stekli su povjerenje u Učitelja (Iv 2,11). A onda će, kad se prisjete riječi o hramu, povjerovati Pismu i Isusovoj riječi (Iv 2,22). Shvatit će da je to isti autoritet: Sveto pismo i Učiteljev govor. Zbit će se to nakon Kristova slavnog uskrsnuća.
Nema komentara:
Objavi komentar